PP Telašćica

Mjesto gdje bijeli, najstrmiji jadranski strmci od 161 metra uranjaju u morsko plavetnilo. Dobri dupini, posljednji morski sisavci Jadrana, izabrali su Telašćicu za svoje najomiljenije mjesto gdje dolaze u jatima i pružaju posjetiteljima fotozabilješku ionako nezaboravnog trenutka.

PP telascica logo 
Možda će vam u istom trenutku promaknuti da je upravo, sa „stena“, poletio sivi sokol. Nemoguće je uhvatiti svu ljepotu naše najljepše i najveće jadranske uvale, Telašćice. Bezbrojne uvale, rtovi i hridi i najsigurnija luka onima što plove – to je Telašćica.

Ne može se reći koji je pogled impresivniji sa strmaca Telašćice. Onaj odozgo, kada sa „stena“ ponire pogled 161 metar duboko u more, ili s mora prema vrhu litice. Postojani kameni stražari, strmci Telašćice, stvaraju jednu od najsigurnijih jadranskih luka i mjesto posebne vizure. Nautičari znaju vrijednost njezinog položaja. Promatrate li strmce s mora, iz plovila... ugasite motore. Moguće je da će upravo iz mora izroniti dobri dupin, posljednji morski sisavac Jadrana. Rijetku životinju ugrožava zagađenost bukom koju stvaraju motori plovila. A dobri su dupini česti gosti vanjskog akvatorija parka.

Procjenjuje se da u Jadranu živi oko 220 jedinki dobrog dupina. Ostale vrste dupina i kitova rijetko dolaze u akvatorij.

Uvala Telašćica za mnoge je neupitno najljepša jadranska uvala. Park prirode po njoj je i dobio ime i uključuje akvatorij od 13 otočića. Sama se uvala nalazi na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. U kopno je uvučena otprilike 8 km, a na svojem južnom, najširem dijelu široka je oko 1,6 km. Sam je zaljev vrlo razveden te sadrži 25 uvala, rtova i 5 otočića.

Ime Telašćica vjerojatno potječe od latinskog naziva „tilagus“, riječi koja opisuje izgled uvale s tri jezera. Sastoji se od tri dijela koja su međusobno odvojena suženjima. To su Tripuljak, Farfarikulac i Telašćica. Uvale su, zapravo, krške ponikve koje su pod more dospjele prije desetak tisuća godina u vrijeme odledbe. 

Za mnoge najimpresivnije mjesto s vanjske strane uvale Telašćica su okomite hridi, najistaknutiji strmci na Jadranu. To su poznate dugootočke „stene“. Na Grpašćaku dosežu visinu od 161 metra, a najveće dubine dosežu do 85 metara. Tu se gnijezdi i svoj let započinje i sivi sokol (Falco peregrinus), a Telašćicu preletava i eleonorin sokol (Falco eleonore). Zbog prisutnosti velikog broja jedinki ovih dviju zaštićenih vrsta Telašćica je uvrštena u ornitološki značajna područja (Important Bird Area – IBA područja).

Na stijenama, pod morem, žive koralji među kojima i već vrlo prorijeđen crveni koralj.  Žuti cvijet dubrovačke zečine šara stijene, a raste po njima rasuta i drvenasta mlječika.

Mediteranska vegetacija ovdje buja kroz 500 biljnih vrsta. Podmorje Telašćice pjeskovitog je dna i prošarano je kamenim oazama i livadama morske cvjetnice posidonije.

Jezero Mir smješteno je u uskom dijelu kopna između zaljeva i otvorenog mora. Za vrijeme plime lako je uočiti izvore mora. Jezero je dugačko oko 900 m, široko oko 300 m, a najveća mu je dubina 8 metara. Voda je u njemu višeg saliniteta od okolnog mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera.

Razina mora u Miru uvijek je podjednaka zato što su pukotine koje spajaju jezero s morem male propusnosti. No, ako zapuše olujno jugo, na jugoistočnom dijelu Mira more se počinje prelijevati u jezero.

Ljeti je jezero toplije od mora. Zimi je hladnije, jer je jezero plitko. Ekstremni su to uvjeti i stoga je bioraznolikost osjetno manja, neznatna u odnosu na druge prostore Parka.

Uvala Mir ima svoje vrlo posebne stanovnike. To su dalmatinski ili primorsko-dinarski magarci, hrvatska autohtona pasmina. Izvorna je to i zaštićena pasmina, u životu dalmatinskog čovjeka oduvijek suputnička životinja. No tehnologija je prekinula zajedničko putovanje kroz život čovjeka i magarca. U prošlosti tovarna životinja, iznimno spretna na krškom terenu, danas je više radost turistima koji ga imaju prilike vidjeti, a lokalni stanovnici koji više nisu trebali magarca naprosto su ga doveli na Telašćicu.

I tako je Park prirode postao svojevrsno utočište za napuštene magarce na Dugom otoku. Lišeni vuče tereta, ovdje obitavaju u oboru i uveseljavaju svojom pojavom posjetitelje.

Neobičan otočić privuče pogled svakog posjetitelja. Smješten prema Kornatima, taj otočić zapravo je mala kamena ploča promjera šezdesetak metara, a visok je svega tri metra. Izgleda poput tanjura, i moreplovci su otočić nazvali mletačkim dijalektom tagliero, po čemu je nastala umanjenica i naziv otočića Taljurić. Za nevremena, otočić je zatrpan morskom pjenom.

Otok je i dalje prostor istraživanja i otkrivanja. Prije deset godina, u dnu polušpilje na otočiću Garmenjaku Velom, na pučinskoj strani otoka, u uskom procjepu na 24 metra dubine pronađena je mesojedna spužva vrste Asbestopluma hypogea (Bakran-Petricioli i Petricioli) koja se hrani račićima. To je drugi nalaz u svijetu i vrijedan podsjetnik na potrebu čuvanja ovog staništa koje je bogato ribom.

Ribari su ovdje sastavnica života s morem. Zapisi koji poimence spominju ribare iz Telašćice datiraju iz 10. stoljeća.

Moguće je s valovima Telašćice, gotovo i lako, zamisliti tu sliku prošlosti. Ribare koji od mreža raspucanih ruku vuku mreže potegače. Metež u mreže ulovljenih lokardi, skuša, šaruma, trlji, fratara... bogatstvo prirodne hrane za stolove dalmatinskih obitelji.

U uvalama gdje su brodice, i danas se vide tragovi usuho zidanih mulića; onih koji su znali da je more bogomdana oranica koju ne treba sijati, već samo razumno žeti.