NP Krka

Sedam veličanstvenih: Bilušića buk, Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk. To su sedreni slapovi Krke.
logo krka
 
Za mnoge, najljepše plave linije dalmatinskog krša. Divota kaskada i gusti, bogati zvuk života vode. Na mnogim je dijelovima Krka mirnoga toka, a svoje slapove najavljuje „srebrnim ogrlicama“; sve gušćim mreškanjem vode koje poprima boju srebra i izgled nebrojenih po rijeci rasutih ogrlica. Sve će se njihovo srebro razbiti niz slapove i ljepota će se samo pretočiti u novi oblik.

Kada se u prostoru dalmatinskog krša koji zbog svojeg vapnenačkog podzemlja žedno guta vodu nađe mjesto na kojemu doslovno u sekundi „protutnji“ i do 500 000 litara vode – onda je to prizor ravan čudu.
Nacionalni park Krka prepun je zapanjujućih mjesta.
Krka izvire kod Knina, teče Kninskim poljem i ulazi u kanjon koji je prati najvećim dijelom njezinog toka. Vrlo blizu, šesnaestak kilometara nizvodno od Knina, prvo je mjesto gdje se Krka obrušava i stvara slap Bilušića buk visok preko 20 metara.

Krka je velikim dijelom toka ujezerena rijeka. Brljansko jezero (1300 x 400 m) završava slapom Brljanom. Najviši slap na Krki je Manojlovac. Ukupna visina slapa je 59,6 metara, a najveći se pojedinačni slap ruši u dubinu preko 30 metara. Vodeni kolos Krke bijesni punom snagom. 

Tu je i vidikovac s kojega se vidi izrazito strm kanjon dubok impozantnih dvjestotinjak metara.  A tu se nalaze i Šupljaje ili Šuplje crkve. Tako se u narodu zovu zidani kameni lukovi, preostali ostaci rimskih logora.

Za Manojlovcem, nizvodno, preko samo jedne barijere ruši se slap Rošnjak. Upravo zbog toga jedinstven je – slap među slapištima. Kilometar niže je slap Miljacka.  Nad Krkom su kod Miljacke i dvije srednjovjekovne utvrde, Trošenj (još se zove i Čučevo) i Nevčen. Vlasnici Trošenja bili su Šubići, a Nevčena Nelipići i Martinušići. U svojim osvajačkim pohodima zauzet će ih 1522. godine Turci i do 1686. godine pogled s utvrda pripada osmanlijskim agama, begovima, dizdarima i kadijama.

Tok Krke prirodna je slikovnica s toliko različitih stranica. Od prve do posljednje stranice Krka će promijeniti svoj temperament nebrojeno puta: mirna, ujezerena, raskomoćena u dolinama i stiješnjene, zbijene snage vode u kanjonima.

Doline Krke su zelene jer je tlo više laporasto nego vapnenačko. Zbog toga se zadržavala voda, zazelenjela priroda i došli su ljudi. Jedna od dolina je Carigradska draga, pokraj pravoslavnog manastira svetog Arhanđela, poznatijeg kao manastir Krka koji se prvi put spominje još 1402. godine. Arhitektura je zanimljiv spoj bizantskih i mediteranskih elemenata. U istoj dolini, ali visoko nad rijekom ruševine su Vilingrada ili Bogočina koje datiraju također iz 14. stoljeća.

Mirna voda kod Bogočina prelijeva se u jezero, a iz jezera dalje putuje kanjonom dubokim 150 metara. Završetak tog kanjona početak je Roškog slapa.

Njegove su dimenzije očaravajuće. Najveća mu je širina 450 metara, dugačak je 650 metara, a rijeka pleše preko sedrenih barijera oku nevjerojatno zanimljiv ples. Roški slap najavljuju „srebrne ogrlice“, a radi se o pojavi mreškanja vode koja će uskoro put slapa stvarajući sliku po rijeci rasutih ogrlica srebrne boje. Ubrzo će se razliti niz Roški slap.

Kako se rijeka doslovno „rasipa“ svojom snagom, čovjek je njome osnažio svoje ruke. Na Krki su podignute mnoge vodenice, a kompleks vodenica baš na Roškom slapu najatraktivniji je etnografski lokalitet Dalmatinske zagore.

Posuđena snaga vode mljela je žito i hranila ljude Zagore, tu su se ispirala sukna i biljci, prekrivači od ovčje vune. Kako je to u ono doba bio ženski posao, bilo je ovdje i svojevrsno sastajalište žena Dalmatinske zagore na koje se dolazilo magarcima. U košarama je ponekad bilo mjesta i za dijete koje se veselilo kupanju na Krki.

Vodenice su spomenici tradicijskog graditeljstva, a u obnovljenima se može doživjeti prezentacija starih zanata. Iznad Roškog slapa nalazi se atraktivna Oziđana pećina, pretpovijesni lokalitet. U pećinu se može ući i pogledati tragove čovjekove prisutnosti kroz arheološku zbirku iz doba neolitika.

Prostor za posjetitelje Parka osmišljen je za bliski i siguran kontakt s prirodom. Edukativne staze, vidikovci i jedna od najljepših poučno-pješačkih staza u Hrvatskoj Stinice – Roški slap – Oziđana pećina duga osam i pol kilometara omogućuju puninu doživljaja prostora Parka. Cijela je staza put iznimne bioraznolikosti. Ponajviše je u flori mediteranskih vrsta, a u fauni četrnaest riba endemski su primjerci jadranskog područja u slatkoj vodi Krke.

Jezero ispod Roškog slapa je široko oko 300 metara, a okolna vegetacija, mahom trske i šaša, zaklon je pticama močvaricama. Jezero potom ulazi u tijesan Među gredama, dug oko 500 metara i širok od 50 do 100 metara. Pogled iz plovila odozdo, prema visokim vrhovima kanjona, užitak je malenkosti čovjeka u vrleti prirode. Kanjonom se Krka opet otvara u jezero Visovac.

Usred jezera nalazi se istoimeni otočić – nadaleko prepoznatljiva slika Nacionalnog parka Krka – jer su na njemu smješteni crkva i samostan, što daje prostoru posebnu vizuru. Taj mali prostor, nešto više od hektara, imao je posvema različite stanovnike. U 14. stoljeću tu su bili eremiti – pustinjaci svetog Augustina koji su podigli samostan i crkvicu. Za vremena osmanlijskih osvajanja napuštaju otok, a 1445. godine dolaze bosanski franjevci. Uz manje prekide zadržavaju se do danas. Samostan se može posjetiti i razgledati vrijedan inventar i povijesne dokumente, u velikom broju i turske.

Kod Skradinskog se buka dolina Krke spaja s dolinom Čikole i nastaje jedinstvena jezerska površina s dva kraka. U nizvodnom dijelu livada vrlo je neobična vodena površina, potpuno pravilan geometrijski krug promjera 150 metara. To je krško vrelo Torak površine mirne i glatke kao ogledalo jer voda izvire na dubini od 30 metara.

Skradinski buk za posjetitelje je nerijetko glavni cilj. Najveći je i vodom najbogatiji slap na Krki. Sedamnaest barijera prebacuje vodu i stvara prekrasnu i zvučnu sliku prirode. Slap je širok 400 metara i ukupne visine oko 46 metara. I tu je mnogo vodenica. Starije generacije zvuk slapa sjeća na mlinske žrvnjeve, udaranje stupa i koševa s biljcima ili sukancima. Posljednji vir Skradinskog buka je kraj slatkovodne Krke. Od Visovca do Skradinskog buka ima oko 6 kilometara.

Buka, pretvaranje zelene vode u bučnu bijelu koja se strmoglavljuje niz kaskade, priroda na Skradinskom buku kao da se smije iz svoje najdublje biti. Kipi radost rijeke.

Ovdje su najjasniji svi tonovi zelene boje. Najsvježija hladna plava. Zagrcano je vodom zelenilo. Prštava radost rijeke. Ovdje Krka slavi svaki dan, svaki trenutak i bez obzira na to kad dođete, došli ste na slavlje u najradosnijoj formi prirode – slapu.  

Izvor: https://www.parkovihrvatske.hr/naslovnica